Prva seoska čitaonica u Srbiji

Prohujalo je više od devet decenija od kako je u Crljencu osnovana građanska čitaonica. Bila je to prva seoska čitaonica ne samo u srezu Mlavskom već u čitavoj Srbiji. Na granici Stiga i Mlave u blagoj udoljici ispod brda Bubnja, Crljenac se tada pročuo po svojoj čitaonici. Kulturna svetiljka jednog sela Srbije zasijala je zaslugom tadašnjeg seoskog učitelja  Mihaila-Miše D. Ognjanovića. Došao učitelj Miša sa svojom suprugom, učiteljicom Katarinom 1897. godine u napušteno i neuređeno selo Crljenac, da pored opismenjavanja seoske dece, prosveti i sve seoske ljude i njihove domove. Prvi korak učitelja Miše na tom putu bilo je osnivanje Kreditne zemljoradničke zadruge, ali pre toga trebalo je upoznati seljake od kakvog je značaja seosko zadrugarstvo. Zato je posle časova u školu pozivao seljake i držao im predavanja o ponašanju i ophođenju, o higijeni, o održavanju kuća i dvorišta, o racionalnoj obradi zemlje, o čitanju knjiga, naročito stručnih-poljoprivrednih i o potrebi osnivanja čitaonice i knjižnice. Pre nego što je osnovana Čitaonica, osnovana je Poljoprovredna podružnica, Pododbor Crvenog krsta, Streljačka družina, Pevačko društvo NADA, a  01.01.1907. godine osnovana je Građanska čitaonica.

Bila je to čitaonica, žiža kulturnog preporoda sela Crljenca i njegovih ljudi. Sve seoske kulturno-prosvetne i humane ustanove koje su nikle od 1897-1907 godine bile su pomagane i podržavane entuzijazmom učitelja Miše.

Za vreme I svetskog  rata bio je onemogućen rad svih seoskih družina a okupatori Bugari uništilli su čitaonicu, knjige su spaljene ili odnete. Ostali su prazni ormari. Godine 1922. obnavlja se rad čitaonice koja uspešno radi sve do početka II svetskog rata. Čitaonica opet prestaje sa radom. Knjige su razvučene, ali su mnoge, naročito zabranjene i dalje išle od ruku do ruku. Zasluga za to je učiteljice Mare. Po završetku II svetskog rata obnavlja se rad čitaonice i rad drugih seoskih kulturno-prosvetnih družina.